Nakon sto smo cijelu noc s petka na subotu ucili mreze, te ujutro (nadam se!) uspjesno napisali kolokvij. Carr i ja otisli za Rijeku.
Ja sam imao nekakav sastanak, a on je isao vidjeti motor. Moj sastanak je prosao u neocekivano neformalnom obliku, no sve u svemu ok i neke pare ce se okrenuti. On je od motora odustao, ali nije i od potrage za novim. Kada kupi javiti cu vam.
Na povratku Carr predlozi da idemo starom cestom da se malo provozamo, jer tamo nema policije. Cesta je odlicna, siroka i nema rupa tako da se stvarno lijepo moze voziti, a i nema zive duse. Jedva smo nekoliko auta sreli cijelim putem. Carr je valjda jedina osoba koja moze spavati na suvozacevom sjedalu po tim zavojima, ostalim frendovima bi barem dva puta morao stati da povracaju, a on spava, jebe se njemu. Zalim za onih 56kn sto sam platio za autoput kada smo isli prema dolje jer smo se cijelim putem se vozili po nekim smijesnim ogranicenjima, a policija peca 200m nakon svakog znaka za ogranicenje od 60 ili manje... Nabijem i njih i autoput od 56kn koji prolazi preko gradilista.
U Rijeci smo izmedju ostalih upoznali i jednog automehanicara. Frajer je razbio auto od musterije. Nije jako, ali ne smije joj reci jer mu je to drugi puta da ga je razbio. Da stvar bude jos smjesnija, on joj je i prodao taj auto :D
Naravno i ovdje smo sreli policiju koja nam je provjeravala da li imamo na sajbi zaljepljenu naljepnicu od registracije! Vjerujem da su nasicke table potaknule takvu vrstu pregleda, a mozda je pripomoglo i to sto se Carr nakon sto je zamoljen da da osobnu policajcu iscudjavao ko da je vidio trudnog klokana. Pacijent, ja glumim dobricu, a ovaj coban iznutra vice "jebote, pa to mi se jos nikad nije dogodilo".
Na povratku smo stali u Karlovcu da nas njegova mama nahrani. Naravno da sam onda i morao cuti kako svira bubnjeve, i moram priznati da sam ostao iznenadjen. Nisam ni pomisljao da on zna svirati, kad ga vidis mislis da je neki coban, ali stvarno ok svira bubnjeve. Otisli smo na cugu do nekog kafa u Karlovcu u kojem na zidu stoji motor i nakon toga zbrisali za Zagreb. Stigli oko 23 i zakljucili da je definitivno rano da idemo spavati, pa smo se pridruzili ekipi u Roku na Savi.